Виртуальный музей спичечных этикеток - Клуб коллекционеров - Проекты клуба - Статьи - Злата Живанович-Керже. Спичечная фабрика Драва.

 Злата Живанович-Керже 

Спичечная фабрика Драва
(из книги "С традиционных на новые пути", Осиёк, 1999)
    Emerich (Mirko) pl. Reisner, glavni agent osiguravajućeg društva Riunione Adriatic iz Trsta. U svojoj kuci na glavnom gornjogradskom trgu držao je radnju "Zum goldenen Anker" (K zlatnom sidru) u kojoj je prodavao sve vrste alata, željeza i vage svih namjena. Godine 1856. osnovao je s Josipom Fösmayerom u Gornjem gradu u tadašnjoj ulici (današnja Ulica Andrije Hebranga) to nakon 3 godine na prostoru današnje Reisnerove ulice Prvu osječku tvornicu ognjila kao Cesarsko-kraljevsku privilegiranu tvornicu žigica. Tvornica je tada jedina to vrste ne samo u Kraljevini Hrvatskoj, Dalmaciji i Slavoniji već i u cijeloj južnoj Europi, a osnovana je samo nakon 23 godine od pojave prve žigice u svijetu. Do kraja 60-tih godina 19. stoljeća tvornica je proizvodila 500 centi (1 centa = 56 kg) žigica. Nakon nekoliko godina Fösmayer je istupio iz tvornice, pa je Emerich pl. Reisner vodi dalje samostalno. To je bio kompleks proizvodnih i pomoćnih zgrada kao i tvorničkih stanova. U Tvornici žigica izbio je 23. prosinca 1871. požar, ali je već na početku 1872. tvornica obnovljena i počela ponovo s proizvodnjom. Te godine je proizvodnja već iznosila 1000 centi žigica. Prerađivala je 800 prostornih metara drva i zapošljavala 15 radnica i 20 radnika. Do godine 1873. u tvornici žigica radilo se ručno, a nakon toga doba počela je mehanizacija, tj. uporaba prvih pomagala - blanjalica za izradu drvaca, noževa za sječenje drvaca, to uređaja za umakanje drvaca u zapaljivu masu. Drvo se obrađivalo tako, da su cjepanice rezane kružnom pilom na male kladice, a izrada drvaca se obavljala blanjalicom. Međutim, uspjesi mehanizacije bili su očiti tek od 1876. godine. Prvi strojevi za proizvodnju kutija postavljeni su godine 1880. i dnevno se proizvodilo 50.000 kutijica. Od godine 1885. tvornicu preuzima stariji Emerichov sin Adam koji je vodio tvornicu do 1900, kada je pretvorena u dioničko društvo s dioničkom glavnicom od 1,500,000 zlatnih kruna. Tvornica je tada dobila ime Tvornica žigica "Drava" d. d. Gotovo 50% dionica bilo je u rukama stranog kapitala, a ostalu polovicu dionica zadržao je sam vlasnik Adam pl. Reisner.

Adam pl. Reisner obratio se 31. siječnja 1885. Gradskom poglavarstvu s molbom da mu se izda obrtnica za vođenje tvornice žigica. Adam pl. Reisner je tada imao napunjene 24 godine, pa je mogao preuzeti tvornicu od oca. Kako je želio da tvornicu vodi pod svojim imenom molio je Gradsko poglavarstvo, kao obrtnu oblast, da mu da traženu obrtnicu. Plativši zakonsku pristojbu od 5 forinti Adam pl. Reisner dobio je 5. veljače 1885. obrtnicu. 153     Povjerenstvenim izviđanjem članova gospodarstvenog odbora Adolfa Freunda, Josipa Springera, Jozefa Petra i Stjepana Heima sastavljen je 11. lipnja 1885. zapisnik, koji se temeljio na molbi Adama pl. Reisnera za podjelu dozvole gradnje jedne suše za drva na zakupljenom gradskom zemljištu. Zemljište se nalazilo nasuprot njegovoj tvornici žigica. Kako je Reisneru trebala za drva potrebna za proizvodnju žigica. Kako nikakvih zapreka nije bilo Reisner je dobio dozvolit za gradnju suše. 154     Reisner je želio na mjestu staroga dimnjaka podići novi, pa se ponovo obratio Gradskom poglavarstvu, moleći dozvolu za gradnju dimnjaka. Povjerenstveno izviđanje na samom mjesta obavljeno je 12. lipnja 1885. Novi dimnjak je bio većega promjera, a gradnji je prema priloženom narisu izradila češka firma "F. Ringhoffer" Maschinenfabrik, Eisengiesserei & Kesselschmiede iz Praga.155

    Do kraja 80-ih godina 19. stoljeća u Tvornici žigica postavljen je i lokomobil za dobivanje pare i prvi parni stroj od 16 KS. Prema popisu iz godine 1883. Tvornica žigica zapošljavala je 61 radnika, a 1889. već 184 radnika i radnika. Tada su se u Tvornici žigica proizvodile tzv. sumporaše, koje su od početka 20. stoljeća postupno ustupale mjesto tzv. salonskim žigicama bez sumpora. Tijekom godine 1890. nasuprot staroj tvornici podignuta je tvornička glavna zgrada (današnja zgrada na južnoj strani tvorničkog kruga) u koju je smješteno odjeljenje ljuštionice i automata za sastavljanje, etiketiranje i punjenje kutija žigicama. Proizvode se kutije od mekanoga, žutog papira. Te su kutije izrađivane strojem "Kartandlmaschine" nabavljenim u Njemačkoj kod tvrtke "Pruner". Traka žuto-slamnoga papira prolazila je kroz bubnjasti stroj. S jedne strane izlazile su kutije namazane pijeskom (tarnom plohom) i imenom firme, a s druge strane poklopci. Za svaku veličinu potreban je poseban stroj. U tvornici ih je bilo ukupno 6.

    Tvornica je istodobno postupno nabavljala i nove strojeve. Drava su se izrađivala od suhih cjepanica. Drva kao potrebne sirovine tada je u okolici grada bilo u izobilju. Spojni most između stare i nove zgrade tvornice izgrađen je 1896. godine. TOK za Slavoniju sa sjedištem u Osijeku zaključila je početkom ožujka 1902. da se na cijelom području djelovanja Komore prodaju isključivo Reisnerove žigice. Te je godine nabavljen prvi stroj za punjenje kutija švedskim žigicama. Postavljena su tri stroja dnevnoga kapaciteta od 75.000 kutija pri desetsatnom radnom danu. Ostalo se punilo rukama. To je bio posao isključivo ženske radne snage (radilo ga je oko 160 radnica).


"Автоматизированная" линия
Спичечная фабрика Драва - 1880 г.
(из брошюры, посвященной 130-летию фабрики)
    Prva radnička pripomoćna zaklada osnovana je 1901 godine. Istodobno je Tvornica počela raspačavati žigice zaklade Franje Josipa I. Zakladi je bila svrha da stvori mirovinsku glavnicu za trgovački stalež. Trgovačko društvo je umoljavalo svoje članove, da uznastoje, da ove žigice nađu što veću prođu na domaćem tržištu to da se tim žigicama istisnu drugi konkurentni proizvodi. Teški uvjeti rada, u prosjeku 10 - 12 sati dnevno, kao i socijalne prilike potaknuli su radnike tvornice na javne istupe i štrajkove. Prvi štrajk u Tvornici žigica izbio je 5. veljače 1904. i trajao je do 22. veljače. Štrajkom su rukovodili radnici Krempelhofer i Bischof. Kada je u svibnju 1905. izbio u Osijeku generalni štrajk, pridružili su mu se i radnici tvornice žigica. Tražilo se poboljšanje radnih uvjeta, 8 satno radno vrijeme, povećanje nadnica i potpuni nedjeljni odmor. U sukobu s policijom poginuo je radnik ove tvornice Srećko Kulundžic. Pokretom su rukovodili stolar Henč i trgovački pomoćnik Janč.

    Godine 1906. svečano je obilježena 50. obljetnica rada tvornice. U jubilarnom tjednu radnici su dobili dvostruko veću nadnicu, a nakon toga povećanje nadnice od 6 - 14%. Onim radnicima koji su radili dulje od 5 godina dana je mjesto nagrade štedna knjižica s ulogom od 50 - 400 kruna. Radnici, koji su radili preko 10 godina dobivali su premiju u visini od 5% godišnje zarade. Te godine, prilikom postavljanja novoga parnog stroja od 150 KS s dva cilindra, nabavljen je i agregat za jednosmjernu struju od 120 V za rasvjetu tvornice i stambenih prostorija, a za rasvjetu izvan pogonskog vremena postavljena je akumulatorska baterija od 60 elemenata. Taj električni uređaj bio je jedan od prvih a Osijeku. Elektromotori su zamijenili ručni pogon, kao i pogon s pomoću užadi s parnog stroja. Tvornica žigica je rasvijetljena u vrijeme kada je javna rasvjeta u gradu Osijeku prelazila s petrolejskih fenjera na plinsku rasvjetu. Tvornica je godine 1906. posjedovala u pogonima oko stotinjak manjih i većih strojeva. Zaposleno je oko 400 radnika, a godišnja je proizvodnja iznosila oko 12.000 sanduka po 5.000 kutijica žigica u svakom. Asortiman je bio velik i raznovrstan, a izrađivalo se nekoliko vrsta žigica oko 30 raznih pakovanja.

    Konstituirajući glavna skupština dioničkoga društva Drava d.d. za proizvodnju žigica u Osijeku upriličena je 24. siječnja 1909. godine. Dionička glavnica je potpuno uplaćena, a nominalna vrijednost jedne dionice iznosila je 200 kruna. Preko 50% dionica nalazilo se u rukama vlasnika tvornice Adama pl. Reisnera, koji je ujedno bio i predsjednik i ravnatelj društva. Preostale dionice preuzeli su austrijska tvornica žigica "Solo" iz Beča, češka tvornica "Solo" iz Praga i mađarske banke u Budimpešti. U ravnateljsko vijeće izabrani su Josip Heyer, Amon barun Rukavina, Žiga Szana, Oskar Weiszmayer i dvorski savjetnik Pavao pl. Elek. Gradsko je poglavarstvo 19. veljače 1909. izdalo poduzeću obrtnicu pod brojem 5.192. U "Dravi" je ugovorom osiguran rad svih zaposlenih činovnika i radnika. Nakon godišnje skupštine "Drava" je kao dioničko društvo dijelilo godišnji dobitak na dionice. Po pravilima je zajamčena dividenda od 4% ako je bilo dobitka. Međutim, ako je dobitak prelazio to svotu, visak se unosio u rezervni fond.

    U razvitku dioničkih investicija u godini 1910. značajno mjesto imala je Tvornica žigica Drava d. d. koja je zapošljavala 317 radnika. Vrijednost nekretnina Tvornice žigica to je godine iznosila 1,500.000 kruna podijeljenih u 7.500 dionica po 200 kruna. Prvi automat-stroj nabavljen je godine 1911. od austrijske tvornice J. M. Voith iz St. Pöltena. Taj je stroj znatno ubrzao proizvodnju žigica, jer je obavljao ulaganje i parafiniranje drvaca, izradu glavica, sušenje i sakupljanje u okvire za daljnji proces rada. Istodobno je utemeljena Mirovinska zaklada činovnika i namještenika, koja je raspuštena godine 1912. a glavnica je razdijeljena članovima zaklade.

Спичечная фабрика Драва в 1902 г.
(из брошюры, посвященной 130-летию фабрики)
  Po broju proizvedenih žigica najjača je proizvodnja bila 1913. godine. Tvornica je proizvode prodavala ne samo u Kraljevini Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji, nego i u Ugarskoj, Štajerskoj, Galiciji i Bukovini. Također se i izvozilo i to u Bugarsku, u europski i azijski dio Otomanskoga carstva, na Bliski Istok i Egipat, Palestinu, Maltu i Cipar. Izvoz se obavljao preko izvoznih luka Rijeke i Soluna. U to se zemlje otpremala samo prvorazredna roba zbog oštre konkurencije austrijskih i čeških tvornica. Sumporaše su uljepšavane na razne načine. Glavice su bojane crvenom, bijelom, plavom, zelenom i srebrnom bojom. Prodajni ured žigica u Budimpešti osnovan je 1914. i s njim je "Drava" d. d. uspješno surađivala, do 1918. godine. U 1916. Tvornica je imala cisti dobitak od 400.000 kruna to je dioničarima početkom godine 1917. isplaćeno 20% dividende. Te je godine za ratne potrebe, kao i u prethodnoj godini, "Drava" uplatila 50.000 kruna. Kapacitet proizvodnje iznosio je u 1917. godini 18.839 sanduka po 5.000 kutijica, dok se u 1918. proizvodnja smanjila na 13.723 sanduka. Do kraja godine 1918. a Tvornici žigica Drava d. d. nabavljeni su ostali strojevi kao npr. ljuštilice za drvo, sječkalice za drvca i dijelove kutija, stroj za punjenje kutija žigicama, etiketiranje, pakiranje kutija u paketiće to druga tehnička pomagala. ¹⁵⁶

---

152 Z. Živakovic-Kerže, Utjecaji obitelji Reisner, Gillming, Blau i Hengl na gospodarski i kulturni razvoj grada Osijeka, Godišnjak Njemačke narodnosne zajednice - VDG Jahrbuch, Osijek 1998., 12.; Hrvatski list, Osijek 22. 02.1930., 6.: P. Matković, Hrvatska i Slavonija u svojih fizičkih... n. dj., 99.; R. Bićanić, Doba manufakture u Hrvatskoj..., n. dj., 220.; Monografija Tvornice žigica Drava, Osijek 1978., 14.-20.   153 DAO, GPO, kutija 1347.G, predmet G.42./1885.   154 Isto, GPO, kutija 1349.H, predmet H.255./1885.   155 Isto, GPO, kutija 1349.H, predmet H.284./1885.   156 Z. Živakovic-Kerže, Utjecaji obitelji Reisner, Gillming, Blau i Hengl ..., n. dj., 13., 14.; K. Firinger, Mažuran, Vodič kroz arhivsku gradu, 22 PO, 2., 3., 4.; Vjesnik Županije virovitičke, Osijek 1902.,

Статья представляет отрывок из книги
Златы Живанович-Керже "С традиционных на новые пути", Осиёк, 1999
(Zlata Živanović–Kerže "S tradicionalnih na nove puteve", Osijek 1999,
ISBN 953-6659-02-6)
© Zlata Živanović–Kerže, 1999

Иллюстрации из брошюры, посвященной 130-летию фабрики,
выпущенного фабрикой Драва в 1986 г.

Спасибо Звонимиру Спрингеру за помощь в подготовке публикации.